Ljudski organizam predstavlja nedeljivu funkcionalnu sredinu u kojoj svaki organ, odnosno organiski sistem daju značajan doprinos u održavanju homeostatske harmonije organizma.
Homeostaza znači zdravlje. Poremećaj homeostaze znači bolest.
Tri glavna sistema koji učestuju u homeostatskom mehanizmu regulacije su NERVI, ENDOKRINI i IMUNI SISTEM.
Skoro da i nema bolesti u koju više ili manje nije uključen imunitet. Zato nije ni čudo da je u toku prošlog veka čak 15 naučnika dobilo Nobelovu nagradu za dostignuća ili otkrića iz oblasti imunologije.
Imuni sistem predstavlja kolekciju tkiva, ćelija i molekula čija je primarna uloga u odbrani unutrašnje sredine organizna i održavanju homeostaze. Ove ćelije i tkiva su rasporedjeni svuda u organiznu gde postoji kontakt sa spoljnom sredinom, dakle koža, pluća, digestivni trakt, krvotok, jetra, slezina... faktički u svakom organskom sistemu.
Stres predstavlja vid narušavanja homeostastke harmonije organizma, odnosno to je borba organizma da se posle delovanja stresa ponovo uspostavi homeostaza. Ovaj sindrom se ispoljava povećanjem šećera u krvi, širenjem zenica, povećanjem arterijskog pritiska i napetosti mišića. Još se naziva i opšti adaptacioni sindrom.
Jasno je pokazano da psihološki stres može dovesti do veće podložnosti nekoj bolesti, ali UMEREN stres može povećati aktivnost imunog sistema i delovati korisno i stimulativno. Akutan jak stres ne dovodi uvek do povećane podložnosti prema bolesti. HRONIČAN STRES je ono što može smanjiti funkciju ćelija imuniteta i poveća incidencu bolesti. Tada stes može preći u distres i to se ne sme dozvoliti. Dakle kada govorimo o stresu i njegovom učinku na imunitet sve je stvar DOZE... kao i za sve u životu, te je ono što se preporučuje svakako umerenost.
Pitanja koja se nameću zdravoj populaciji je kako se boriti protiv stresa, odložiti starost i kako radnom veku čoveka dodati još nekoliko desetina stvaralačkih godina. Nije cilj samo dodati godine životu već život godinama, odnosno poboljšati kvalitet života.
Za sada najbolji pristup za takav cilj je prevencija: dobra ishrana sa što više voća, povrća, ceralija, suplementima antioksidativnim sredstvima, vitaminima E i C, koenzimom Q10, B karotenom, selenom, dovoljno fizičke aktinovisti, izbegavanje pušenja, alkohola, pozitivan stav prema životu, ispunjen socijalni, mentalni, seksualno – emotivni život.
Precevcija je zlatno pravilo medicine, 2/3 uspeha, a preostala 1/3 je rana dijagnostika oboljenja i preventivne ili rane operacije.
Možemo samo zaključiti da je najmanji zajednički imenitelj primarnog cilja odnosno očuvanja i unapredjenja zdravlja JAK IMUNI SISTEM koji će neprekidno nadzirati rad svih organa i sistema u organizmu i štititi nas od štetnih uticaja i promena – mutacija. Samo tako možemo biti sigurni da ćemo do maksimma iskoristiti sve prirodne potencijale.
AHCC iako poznat kod suplemnt koji prati, pospešuje i poboljšava terapiju karcinoma, ili i drugih na predinfektivnih stanja, ipak svoj pun efekat može imati u prevenciji i unapredjenju zdravlja, odnosno kada se uzima u fazi zdravlja, a ne samo u fazi bolesti.
Tek tada AHCC može modulirati, ojačavati i korigovati naš prorodni IS, dakle kada je broj izmenjenih ćelija mali da se može savladati tek malom intervencijom našeg IS. Tek tada možemo biti sigurni u Restitutio ad integrum, odnosno potpun oporavak, izostanak bolesti i produžetak homeostatske harmonije organizma.