Sposobnost AHCC-a da pozitivno utiče na imune ćelije i imuni odgovor u celom organizmu, otvara vrata za njegovu upotrebu u mnogim zdravstvenim problemima.
Dijabetes je sistemsko metaboličko oboljenje čija prevalenca, buduće projekcije i komplikacije, posebno one koje se odnose na dijabetes tip 2, imaju alarmantne karakteristike.
Komplikacije udružene sa dijabetesom slabe organizam i često su smrtonosne. Odrasli sa dijabetesom imaju dva do četiri puta veći rizik od srčanog i moždanog udara od onih koji nemaju dijabetes. Ova podmukla bolest vodeći je uzrok novih slučajeva slepila kod odraslih osoba, a među glavnim razlozima slabosti i otkazivanja bubrega. Oko 75% odraslih sa dijabetesom ima krvni pritisak veći od 130/80 i uzimaju lekove protiv hipertenzije, dok oko 60 do 70 % pacijenata sa dijabetesom ima oštećenja nervnog sistema (neuropatiju).
Istraživanja pokazuju da su i upala i oksidantan stres deo dijabetesa tip 2. Upalni procesi ometaju sposobnost tela da pravilno koristi insulin, što dovodi do nemogućnosti ćelija da ga proizvode u pankreasu. S obzirom da AHCC deluje na upale, poslužio je kao preparat koji naučnici koriste u ispitivanjima na životinjama.
Studija koja je sprovedena na Medicinskom fakultetu Univerziteta Dokio, u gradu Saitama u Japanu, pokazala je da su jedinke tretirane AHCC-om, uz ostalu terapiju, pokazivale manji gubitak telesne mase, nisu imale pojačan unos vode, imale su stabilne markere jetre i održavale normalan nivo insulina i šećera u krvi, u odnosu na one koje u terapiji nisu imale AHCC.
U studiji iz 2004. godine, prezentovanoj na Dvanaestom međunarodnom simpozijumu udruženja za istraživanje AHCC-a, istraživači iz Osake konstatovali su da je kod jedinki tretiranih AHCC-om značajno usporen razvoj komplikacija i napredovanja bolesti nego kod kontrolne grupe bez terapije AHCC-om.
Dr Ivamoto iz „Nobuyama Medical Corporation“ sproveo je studiju na trinaest pacijenata obolelih od dijabetesa. Oni su više od šest meseci koristili preparat AHCC i pokazali značajno smanjenje nivoa šećera u krvi, ali i glikoziranog hemoglobina (Hgb A1c), koji pokazuje glikoregulaciju u poslednja dva do tri meseca. Dva pacijenta iz Ivamotove studije izvanredan su primer dejstva AHCC-a kod pacijenata obolelih od dijabetesa, jer je kod njih nivo šećera snižen na normalne vrednosti a nivo HgbA1c od 9,1% na toleratnih 6,8% (optimalno je od 4 do 6%).
Navedeni pokazatelji govore u prilog činjenici da preparat AHCC ima efikasno dejstvo kod pacijenata sa dijabetesom tip 2 (koji u savremenom svetu dobija razmere epidemije), te se savetuje kao obavezan suplement u terapiji dijabetesa.